Božje stvaranje, smrt i život

Kako su Bogumili i Katari gledali na život i smrt? U kakav su duhovni život vjerovali? Neki sačuvani spisi pružaju pojašnjavajuće uvide. Osim toga, stećci – srednjovjekovni nadgrobni spomenici koji se mogu naći na području današnje Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i šire, pružaju uvid u stavove ljudi s tih prostora o prelasku iz ovostranog u onostrano.

Čovjekova besmrtna duša i put pročišćenja

Polazna točka za razumijevanje bogumilskih svjetonazora mora biti njihovo prenošenje povijesti stvaranja. Jedna od njihovih središnjih izjava govori o padu anđela: “Mi kažemo da su naše duše oni anđeli koji su pali s neba i koji će se opet onamo vratiti, zbog onoga što Krist u Ivanovu evanđelju 3, 13 kaže: Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba …” 1

Ova ključna rečenica iz jednog srednjovjekovnog spisa, koja je pojasnila razlike u vjerovanju između Bogumila i katolika pokazuje: Bogumili su vjerovali u besmrtnu dušu koja se nakon tjelesne smrti prije ili kasnije ponovo vraća u vječni život.

Katolički inkvizitor Joannes Torquemada sažeo je u svom popisu Zablude za koje se bosanski Patareni zajednički drže i u koje vjeruju: “Prije svega drže da su dva boga i da je viši Bog stvorio sve duhovno i nevidljivo a niži, tj. Lucifer sve tjelesno i vidljivo …” 2

Stećak u Brotnicama kod Dubrovnika sa scenskim prikazom inspiriranim bogumilskom pričom o stvaranju
Stećak u Brotnicama kod Dubrovnika sa scenskim prikazom inspiriranim bogumilskom pričom o stvaranju
“Nadalje kažu da je Lucifer prodro u nebo i zaveo Božje anđele, tako kad su sišli na zemlju Lucifer ih je zatvorio u ljudska tijela. Isto tako govore da su ljudske duše demoni pali s neba koji će se, poslije izvršene pokore u jednom ili susljednih tijela, ponovo vratiti u nebo.” 3

Reinkarnacija i otkupljenje umjesto vječnog prokletstva

Ovdje postaju vidljivi i drugi bitni aspekti: Bogumili i Katari su pretpostavljali da ne postoji vječno prokletstvo – značajna razlika u odnosu na vatikanska učenja o paklu.

Umjesto toga, vjerovali su da svaki čovjek može očistiti svoju dušu i vratiti se Bogu. Bilo to u ovom životu ili također – ako je potrebno – kroz daljnja utjelovljenja, tj. reinkarnaciju.

To je također bila temeljna razlika od papinskog učenja, koje je narodno učenje o ponovnom rođenju na brojnim crkvenim koncilima osudilo, kako bi kasnije mogli bolje zastrašiti svoje vjernike strahom od kažnjavajućeg Boga i vječnog prokletstva.

Taj vjerski stav koji potvrđuje život bio je vidljiv i prilikom krštenja duhom novog Bogumila ili Katara: “Neka ti Gospodin, Bog milosti, oprosti i uvede te u život vječni.” dano je novom bratu ili sestri na njihovom putu. 4

Zašto je stvoren čovjek?

U spisu Interrogatio Johannis, koji je kružio među Bogumilima i Katarima, apostol Ivan ispituje Isusa na Posljednjoj večeri. 5 Pritom pokušava razotkriti, primjerice, proturječnost zašto bi Bog-Otac pun ljubavi trebao kazniti svoju djecu tjelesnom smrću:

“Zašto ljudi kažu da je Bog stvorio Adama i Evu i smjestio ih u raj kako bi se držali Njegovih zapovijedi te da su zbog kršenja Očevih zapovijedi predani smrti?”

Posljednja večera Leonarda da Vincija, s apostolom Ivanom lijevo pored Isusa
Posljednja večera Leonarda da Vincija, s apostolom Ivanom lijevo pored Isusa
Gospodin mi je rekao: “Slušaj, Ivane, najdraži. Ljudi koji tako govore su budale, jer moj Otac nikako nije oblikovao tijela od gline kršeći svoj vlastiti zakon, već je isključivo Duhom Svetim stvorio sva čestita bića neba. Međutim, sada, zbog svojih grijeha i svog pada, oni se nalaze u posjedu tijela od gline i prepušteni su na milost i nemilost smrti.” 6

Pad duhovnih bića u tijela od mesa

Interrogatio Johannis također opisuje kako su bića iz neba došla u ljudska tijela na ovu Zemlju kojom vlada Božji protivnik:

I dalje sam pitao ja, Ivan, Gospodina i rekoh: “Gospodine, kako je čovjek došao do svog duhovnog porijekla u tijelo od mesa?”

A Gospodin mi reče: “Zbog njihovog pada nebeska bića uđoše u žensko tijelo od gline, i uzeše tijelo od požude tijela, i u isto vrijeme uzeše duh … Duh je rođen iz duha , a meso od mesa; i tako vladavini Sotone u ovom svijetu nema kraja.” 7

Fragment Ivanovog apokrifona iz knjižnice Nag Hammadi
Fragment Ivanovog apokrifona iz knjižnice Nag Hammadi
Upitah Gospodina i rekoh: “Koliko će dugo Sotona u ovom svijetu imati vlast nad ljudskim bićima?” A Gospodin je odgovorio: “Moj će mu Otac dopustiti da vlada sedam dana, to je sedam doba.” 8

Izbor između dobra i zla i otkupljenje s Kristom

Bogumili su u tom kontekstu također gledali na čovjeka i njegov unutarnji život: “Čovjek je stvoren od dvije suštinske stvari, od vidljivog, smrtnog i nevidljivog, besmrtnog … Ime čovjeka sastojalo se od četiri elementa, četiri strane svijeta: A = Anatolai, istok – D = Dusmai, zapad – A = Arktion, sjever – M = Mesembria, jug.” objašnjava povjesničarka i poznavateljica Bogumila Katja Papasov. 9

Čovjek ima izbor: “Adamu je dana slobodna volja i pokazana su mu dva puta u životu: put svjetla, dobra i put tame, zla… U svakom čovjeku, učili su Bogumili, živi zao duh koji ga uvijek tjera na zlo i bezbožnost.” 10

Smrt tijela sama po sebi ne predstavlja otkupljenje ili okajanje: “Ako čovjek umre, njegov demon ga ne napušta, nego odlazi s njim u posmrtni svijet kako bi tamo zajedno s njim apsolvirao kazne.” 11

Borba sila dobra i zla simbolizirana na stećku u Boljunima
Borba sila dobra i zla simbolizirana na stećku u Boljunima
Izlaz iz ovog niskog labirinta zla je put povratka Bogu u zajedništvu s Kristom: “Nijedan čovjek ne može biti pošteđen od sile zla. Samo savršeni Bogumili mogu tome izbjeći i otkupiti se Kristovom snagom … Isus Krist je propovijedao Božju istinu koja se nalazi u evanđelju i time oslobodio čovječanstvo iz Sotoninog ropstva. Svojim učenjem prenosio je ljudima milost i istinu. Njegova je Riječ bila Duh Sveti koji ulazi u istinske vjernike i pokazuje im put do spasenja. Bez Krista uspon duše do praosnove ne bi bio moguć.” 12

Ukop u slobodnoj prirodi

Ovakav pogled na ljudsku prirodu i smisao života na Zemlji objašnjava zašto su Bogumili i Katari smatrali nevažnim službeni crkveni ritual ukopa u posvećenu zemlju.

Hrvatski povjesničar Mandić objašnjava: “Protivno [katoličkom i pravoslavnom] poimanju, svi su Bogumili i Katari … zabacivali uskrsnuće tijela, jer su vjerovali i učili, da je ljudsko tijelo djelo đavolsko i tamnica duše. Prema njihovu shvaćanju, kada duša ostavi tijelo, tu ne ostane ništa Božjega, i tijelo kao đavolska tvorevina, ne zaslužuje ništa drugo, nego da ga čovjek prezre i nad njim se zgadi. Zbog toga su Katari osuđivali [katoličke i pravoslavne] pogrebe obrede i pokop u posvećenim grobovima. Oni su mrtva tjelesa svojih pokojnika što prije iz kuća izbacivali i kojekuda pokopavali iz zdravstvenih razloga.” 13

Mandić dalje: “Piše o Katarima: „Oni se ne brinu o ukopu mrtvih u crkvu ili groblje, govoreći da je bolje pokopavati se u drugim mjestima … tako oni često i urede, da budu pokopani u polju ili u voćnjacima.“ Budući da se ovaj katarski običaj pokapanja mrtvih po privatnim posjedima nalazi i u sredovječnoj Bosni i Hercegovini, to valja reći, da se barem jedan dio pučanstva ovih zemalja držao katarske nauke, po kojoj su i oni, kao i zapadni Katari, svoje pokojne pokopavali koje kuda po privatnim posjedima van crkava i posvećenih groblja.” 14

Nekropola sa stećcima na Blidinju, sa zasebnim katoličkim grobljem
Nekropola sa stećcima na Blidinju, sa zasebnim katoličkim grobljem

Naravno, ovo očito nepoštivanje katoličke tradicije razbjesnilo je Vatikan i bilo je jedan od razloga za obilježavanje Bogumila kao heretika.

U Bilinopoljski Ispovijedi 1203. godine, na primjer, papinski su službenici prisilili bogumilske starješine da se vrate katoličkom pogrebnom obredu. Dominikanac Mandić to opisuje s katoličkog gledišta:

“Ovi pojedinačni grobovi … razasuti po privatnim imanjima ili po plemenskim zemljama, nisu imali ništa zajedničkog s tadašnjim crkvama i zajedničkim katoličkim i pravoslavnim] grobljima.”

“To nam govori, da je u drugo polovici srednjega vijeka u današnjoj Bosni i Hercegovini bilo ljudi, koji se nisu držali običaja ni propisa katoličke crkve o ukopu pokojnika u crkvama ili posvećenim grobljima. To su bili bosanski krstjani.”

“Njihovi su prvaci u [Bilinopoljski] Ispovijedi g. 1203 bili svečano obećali, da će ubuduće imati groblja, nego da su svoje pokojne pokopavali kojekuda. Taj se običaj kod bosanskih krstjana i njihovih vjernika održao i poslije 1203.g., jer njihove starješine nisu održale zadanu riječ ni u ovoj stvari …” 15

Stećci i njihove poruke

U dijelovima današnje Srbije, u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Dalmaciji, razvila se u srednjem vijeku jedinstvena kultura sahranjivanja, koji su posljedica različitih čimbenika, a vjerojatno i utjecaja Bogumilstva. Tisuće velikih kamena, zvanih stećci, postavljeno je u divljini. Brojni spomenici nose simbole i tako svjedoče o određenom svjetonazoru

No, prema riječima bosanskohercegovačkog filozofa i povjesničara religije Filipovića, mnogi od ovih impozantnih kamenja nisu ukrašeni, pa se samo u cjelini mogu promatrati samo kao dokaz određene vrste ukopa i povezanosti sa životom. On objašnjava:

“Veliki broj stećaka može se tumačiti kao dokaz za tvrdnju da bosanski krsćani [Bogumili] nisu prakticirali tradiciju pokapanja u posvećenu zemlju, ali da su cijelu zemlju koju su nastanjivali – a posebno šumske čistine i sl. mjesta – smatrali svetima … To se u odrednom smislu može smatrati znakom posebnosti vjere u odnosu na zemlju i zemaljski život …” 16

Nalazište sa stećcima na Blidinju
Nalazište sa stećcima na Blidinju

A bosanski povjesničar Enver Imamović objašnjava: “Groblja sa stećcima su po pravilu smještena na pažljivo odabranim mjestima. To su najčešće blage uzvisine, obale rijeka i potoka, blizina izvora, puteva i sl. Osobito je bilo važno da s takvog mjesta puca širok vidik na zavičaj pokojnika. Općenito, stećak je morao biti na takvom mjestu koji će izdaleka pasti u oči prolazniku, kraj kojeg će zastati, odmoriti se u hladu, ako je tu izvor napiti se vode, a onda usput pročitati na njemu natpis, prisjetiti se onoga na koga se to odnosi i odati mu dužnu poštu. Željelo se da se i na taj način uspostavi trajna veza između živih i mrtvih.” 17

I svjetonazor Bogumila imao je više ili manje utjecaja na opći odnos prema smrti: “Stećci su osoban i dragocjen spomenik srednjovjekovne Bosne [kao i Srbije i šire], te se njime može i treba tumačiti atmosfera toga vremena.” prema bosanskohercegovačkom povjesničaru Jalimamu. 18

Stećak s natpisom i raznim motivima u Boljunima
Stećak s natpisom i raznim motivima u Boljunima

Iako su rijetki na stećcima, neki od sačuvanih natpisa svjedoče o sasvim drugačijem shvaćanju prijelaza u zagrobni život nego što je prevladavalo u katoličkim ili pravoslavnim društvima u susjednim krajevima: “Natpis na stećku izvjesnog Ivana Maršića iz Kruševa kod Mostara opominje one koji ga čitaju: Živih na zemlji mnogo, osamdeset osam lita, a ništa ne nesoh [ne ponesoh u grob].“ prema Imamoviću. 19

Natpis na stećku u Boljunima
Natpis na stećku u Boljunima
“Jedna od najzastupljenijih poruka Ja sam bio kako vi jeste, vi ćete biti kako jesam ja upozorava kako će svako onaj koji stoji i to čita zapravo biti nekada u poziciji da te riječi sam izgovara. Osim ovog upozorenja o prolaznosti života i neminovnosti smrti, postoji i upozorenje o bezvrijednosti materijalnih stvari: … Nь zeimlji ja ništa nes[ohь].“ piše Nermana Arnautović. 20

Odmak od materijalizma

Katari i Bogumili su to vidjeli slično. Tekst Katarski rituali citira apostola Ivana: “Ljubljeni, ne ljubite svijeta ni onoga što je u svijetu. Ako čovjek ljubi svijet, nema milosti Oca u njemu. Jer sve što je na svijetu požuda je tijela, i požuda očiju, i oholost života, koja nije od Oca, nego od svijeta. I svijet će proći sa svojom požudom; ali tko čini volju Božju vječno će postojati.” 21

Ovo dosljedno okretanje od materijalizma, odvajanje od posjeda i veza ovoga svijeta, već je poučavao Isus iz Nazareta:

“Ne sakupljajte sebi blaga ovdje na zemlji, gdje ga uništavaju moljci i crvi i gdje lopovi provaljuju i kradu ga, nego sakupljajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljci ni crvi ne uništavaju i lopovi ne provaljuju i ne kradu ga. Jer gdje ti je blago, ondje ti je i srce.” 22

Quellen / vrela / viri / izvori:

  1. Franjo Šanjek, Bosansko-humski krstjani u povjesnim vrelima, Barbat, Zagreb, 2003 - s. 209
  2. Šanjek - s. 283
  3. Šanjek - s. 284
  4. Prijevod iz: Walter L. Wakefield, Austin P. Evans, Heresies of the High Middle Ages, Columbia University Press, New York, 1991 - s. 482
  5. vidi Wakefield, s. 448
  6. Prijevod iz: Wakefield - s. 461
  7. Prijevod iz: Wakefield - s. 461
  8. Prijevod iz: Wakefield - s. 461
  9. Prijevod iz: Katja Papasov, Christen oder Ketzer – die Bogomilen, Ogham, Stuttgart, 1983 - s. 82
  10. Prijevod iz: Papasov - s. 83 sl.
  11. Prijevod iz: Papasov - s. 83 sl.
  12. Prijevod iz: Papasov - s. 83 sl.
  13. Dominik Mandić, Bosna i Hercegovina – Svezak II, Ziral, Chicago, 1979 - s. 470
  14. Mandić - s. 143
  15. Mandić - s. 142
  16. Muhamed Filipović, Historija Bosanske Duhovnosti, Svjetlost, Sarajevo, 2006 - s. 260
  17. Enver Imamović, Korijeni Bosne i bosanstva - Bosanski stećci, Međunarodni centar za mir, Sarajevo, 1995 - s. 3
  18. Salih Jalimam, Historija bosanskih Bogomila, IPP Hamidović, Tuzla, 1999 - s. 291
  19. Imamović - s. 11
  20. Nermana Arnautović, Život i smrt srednjovjekovnog bosanskog čovjeka zapisani na stećcima, u: Dunjalučar, 08.10.2022 - via dunjalucar.com
  21. Prijevod iz: Wakefield - s. 490
  22. Prijevod iz: Die Bibel in der Einheitsübersetzung von 1980, Universität Innsbruck - via Mt 6,19-21

Bildquellen / vrela slika / viri slik / izvori slika:

  • Stećak u Brotnicama kod Dubrovnika sa scenskim prikazom inspiriranim bogumilskom pričom o stvaranju: © bogumili.hr
  • Posljednja večera Leonarda da Vincija, s apostolom Ivanom lijevo pored Isusa: Paris Orlando, Public domain, via Wikimedia Commons
  • Fragment Ivanovog apokrifona iz knjižnice Nag Hammadi: See page for author, Public domain, via Wikimedia Commons
  • Borba sila dobra i zla simbolizirana na stećku u Boljunima: © bogumili.hr
  • Nekropola sa stećcima na Blidinju, sa zasebnim katoličkim grobljem: © bogumili.hr
  • Nalazište sa stećcima na Blidinju: © bogumili.hr
  • Stećak s natpisom i raznim motivima u Boljunima: © bogumili.hr
  • Natpis na stećku u Boljunima: © bogumili.hr
Kazalo
Sebastian Hoblaj