Sinnbild einer Geisttaufe im Mittelalter, auch consolamentum oder Christustaufe genannt – Detail aus einem Fresko von di Bonaiuto

Krštenje Duhom Bogumila i Katara

Bogumili u Maloj Aziji, Bugarskoj i Bosni, Patareni u Italiji i Katari u južnoj Francuskoj odlučno su odbacivali krštenje vodom i krštenje djece u svećeničkim crkvama. Oni su prihvaćali nove sljedbenike svoje vjere krštenjem duhom, koje se temeljilo na praksi prakršćanskih zajednica, primali su nove aspirante u svoju vjeru. Što je zapravo bilo krštenje duhom, koje se naziva i consolamentum ili krštenje Kristom?
Simbol krštenja Duhom u srednjem vijeku, također zvano consolamentum ili krštenje Kristom – detalj s freske di Bonaiuta
Simbol krštenja Duhom u srednjem vijeku, također zvano consolamentum ili krštenje Kristom – detalj s freske di Bonaiuta

Već u 11. stoljeću , bilo je izoliranih izvješća službene Crkve o krštenju Duhom: “Umjesto krštenja, heretici u Châlonu, vjerojatno i u Orléansu i Arrasu, dopuštaju samo svoje „polaganje ruku“ kao obred koji prenosi Duha Svetoga.” 1

Kasnije, kada su u mnogim europskim zemljama, osobito u 12. i 13. stoljeću, osnovane bogumilske i katarske zajednice i crkve, izvještaji inkvizitora o ovom obredu primanja postali su brojniji i detaljniji.

Utješenje i krštenje Kristom

Hrvatski povjesničar Franjo Šanjek daje živopisnu sliku na temelju niza srednjovjekovnih dokumenata: “Primanju novih Katara prisustvuje čitava zajednica, ali potpun uvid u sadržaj u značenje obreda katarsko-dualističke inicijacije imaju samo savršeni članovi zajednice, perfecti, odnosno boni christiani, ili u Crkvi bosanskoj krstjani i krstjanice koji su vjere apostolske. Katoličkim piscima poznate su tek beznačajne i sadržajno nevažne činjenice.
Bogumili i Katari strogo su odbacivali krštenje vodom u svećeničkim crkvama.
Bogumili i Katari strogo su odbacivali krštenje vodom u svećeničkim crkvama.
Katari s prezirom odbacuju sakramente Rimske crkve. Zapadni dualisti katoličkom krštenju vodom suprotstavljaju svoj duhovni krst. Francuski i talijanski dualisti nazivaju obred katarske inicijacije consolamentun [utješenje]. Istom činu bosansko-humski krstjani daju naziv krštenje Kristovo. Sakrament katarskog utjesenja podjeljivao se nakon duge priprave polaganjem ruku i predajom Evanđelja i molitvom Očenaš.” 2

Kako se odvijalo krštenje Duhom?

Izvještaj nepoznatog katoličkog pisca sa znakovitim naslovom Kako heretici heratiziraju svoje heretike detaljno opisuje proces krštenja Duhom. Tekst bi mogao potjecati od talijanskog inkvizitora koji je godinama bio odgovoran za katarsku zajednicu i stoga je vrlo dobro upoznat s postupcima:

“Najstariji među Katarima reći će vjerniku koji želi postati Katar: ‘Brate, hoćeš li pristupiti našoj vjeri?’ A vjernik će odgovoriti: ‘Da.’ Tada će onaj vjernik, dolazeći izdaleka, kleknuti i, s rukama ispruženim prema zemlji, reći: ‘Blagoslovite.’ A Katar će odgovoriti: ‘Gospodin te blagoslovio.’ I dalje, nakon nekoliko koraka, vjernik će ponoviti isto. Slično i po treći put.

Vjernik će tada dodati: ‘Molite Boga za mene grešnika, da me dovede do dobrog svršetka i učini dobrim kršćaninom.’ A Katar će odgovoriti: ‘Neka te Bog učini dobrim kršćaninom i dovede k dobrom svršetku.’ “ 3

Spaljivanje "heretika" na lomači

"Nećeš li se odreći vjere zbog straha od smrti?"

Slijedi prikaz obećanja koja vjernik mora dati da bi bio primljen u redove Bogumila i Katara: “Nakon toga Katar će mu se obratiti ovim riječima: ‘Predaješ li sebe Bogu i Evanđelju?’ A vjernik, klečeći i s rukama ispruženim prema zemlji, odgovara: ‘Da.’

Zatim dodaje: ‘Obećavaš li da odsada nećeš jesti meso, ni jaja, ni sir, ni neku drugu hranu, osim od vode i drveta? Pod vodom Katari razumijevaju ribe, a pod drvetom ulje?’ …

Dalje: ‘Obećavaš li da nećeš lagati, niti se zaklinjati, niti ubiti bilo koje od živih bića, niti popuštati bilo kojoj strasti svoga tijela, niti hodati sam kad možeš imati druga, niti sam jesti, niti spavati bez košulje i gaća, niti napustiti vjeru iz straha od vatre ili vode ili koje druge vrste smrti?’

Nakon ovih obećanja, svi oni koji ga okružuju prignu koljena i stave ruke na zemlju, a najstariji od njih otvori knjigu na mjestu gdje je evanđelje sv. Ivana i držeći ruka nad glavom istog vjernika čita cijelo evanđelje: U početku bijaše Riječ …’ 4

Dijeljenje mira

Na kraju dijeljenja mira međusobno su se pozdravljali sa mir: “Nakon toga, najstariji medu Katarima dvaput se s njim izljubi u oba obraza, a onaj onda s drugim. I tako svi Katari međusobno izmjenjuju mir. A ako se nalaze i neke žene, onda jedna od njih uzima mir tako da se dotakne lakta jednog od Katara, kao što to čine naše s pomoću knjige, a onda jedna drugoj podjeljuje mir tako da ovu dvaput poljubi u oba obraza.

A onomu koji je postao Katar daje se nešto laneno ili vuneno za odjeću koju on nosi iznad košulje, zbog čega se poslije zove obučeni Katar i nosi odijelo kakvo hoće ili može imati …” 5

Ovi obredi inicijacije mogu se pronaći kako u spisima bosanskog Bogumila Radoslava iz 15. stoljeća tako i u katarskim zapisima iz 13. stoljeća. Jedina razlika je bila u tome što su bosanski Bogumili ponavljali svoje krštenje u Kristu, ako je krštenik teško sagriješio. 6

Slični obredi od Male Azije, preko Balkana sve do Pirineja

Šanjek ističe da je ova vrsta krštenja duhom nastala od običaja Phundagiagita, kako se nazivao i bogumilski pokret u Maloj Aziji. 7

Drevna Filadelfija u Maloj Aziji, koju su Turci nazivali „Allah Sher“, grad Božji – i zapis Eutimija Zigabena
Drevna Filadelfija u Maloj Aziji, koju su Turci nazivali „Allah Sher“, grad Božji – i zapis Eutimija Zigabena

U Bizantskom Carstvu, točnije u regiji Opsikiona, današnja zapadna Turska, bogumilske starješine su već u 11. stoljeću započinjale crkvene sastanke riječima: “Klanjamo se Ocu, Sinu i Duhu Svetome.” Na što su prisutni odgovorili: „To je dostojanstveno i primjereno.“ Nakon toga su svi zajedno izmolili Oče naš, kao što su to činili i bosanski Bogumili. 8

Ovi i slični izvještaji još jednom dokazuju duhovnu povezanost pokreta Bogumila, Patarena i Katara – od Male Azije preko Balkana, Lombardije, Languedoca pa sve do Pireneja, kroz mnoga stoljeća.

Izvorno krštenje Duhom u Istočnom Rimskom Carstvu Bizanta

1122. godine, Eutymios Zigabenos, bizantski teolog i monah u Kaonstantinopolu, opisao je najstariji oblik bogumilskog obreda:

“Ako tko prijeđe k Bogumilima, oni ga ponovo krste. Najprije Katari kandidatu odrede vrijeme za priznanje prethodnih zabluda, očišćenje od grijeha i neprekidnu molitvu. Nakon toga mu na glavu stavljaju Ivanovo evanđelje, zazivaju Duha Svetoga i pjevaju Očenaš.

Nakon krštenja Katari određuju vrijeme za daljnju pouku, umjereniji život i čišću molitvu. Zatim se nastoje uvjeriti je li ovaj to sposoban vršiti. Kada to potvrde muževi i žene iz zajednice Katara, onda ga vode k svečanijoj posveti. Bijednika zatim postave prema istoku, opet mu na glavu stave evanđelje, a nakon toga svi prisutni, muževi i žene, polažu na njega svoje pogane ruke i pjevaju bezbožne pjesme … I tako počinju i završavaju …” 9

Jelen – simbol krštenih

Bogumili su u Bosni i Hercegovini i izvan nje ostavili na brojnim kamenim spomenicima, stećcima, svjedočanstva o svom životu i radu. Čest simbol na ovim monumentalnim kamenima, od kojih su neki ukrašeni impresivnim reljefima, je jelen.

Stećak u Brotnicama kod Dubrovnika s prikazima jelena, plesa-kola i borbe između dobra i zla
Stećak u Brotnicama kod Dubrovnika s prikazima jelena, plesa-kola i borbe između dobra i zla

Povjesničar umjetnosti Rudolf Kutzli opisuje duboko, transcendentno značenje ovog drevnog životinjskog simbola: “Svake godine jelen odbacuje svoje rogove kako bi dobio… nove. Ono što se inače skrutne u kostima, odbacuje se i obnavlja iz godine u godinu. Ovo postaje pravi simbol za smrt i ponovno rođenje, za obnovljenu životnu snagu uskrsnuća …” Jelen stoga predstavlja prepoznavanje stvarnosti reinkarnacije – vjerovanja koje je bilo rašireno u izvornom kršćanstvu i također za života Isusa iz Nazaret.

Prema Kutzliju, ukras na jelenjoj glavi također predstavlja razvijena duhovna osjetila duše: “Po načinu kretanja jelenje rogove možemo usporediti s organom za traženje, diferenciranim ticalom koji pipa svoj put u svijet koji djeluje nad onim koji je zatvoren u šupljini kostiju glave … Rogovi postaju simbolom višeg organa koji je u stanju prodrijeti u maštoviti svijet nadnaravnog: nebeske sile se dižu i padaju.” 10

Reljef jelena s rogovima koji sežu u nadnaravno, Duvanjsko polje
Reljef jelena s rogovima koji sežu u nadnaravno, Duvanjsko polje
Jeleni pod zvijezdama i vječnim nebeskim šatorom, Imotski
Jeleni pod zvijezdama i vječnim nebeskim šatorom, Imotski

A povjesničar Georg Wild objašnjava korištenje prikaza jelena od strane Bogumila: “U kontekstu vjerskog života unutar Bogumilstva i Katarizma, krštenje kao pečat čovjekovog spasenja bilo je povezano s najvišom razinom savršenstva kroz koju je čovjek osiguravao svoje spasenje … Bogumil ili katar opskrbljen consolamentumom više nije bio od ovoga svijeta, ali ipak u ovom svijetu i morao se oduprijeti njegovim neprijateljstvima i iskušenjima …

Jelen simbolizira čovjeka koji je ponovno rođen i spašen kroz krštenje Duhom, consolamentum, lov ili naoružani ljudi koji progone jelena utjelovljuju zle principe ovog svijeta, moći i opasnosti koje prijete njegovom stanju spasenja.” 11

Jelen kojeg juri pas na stećku u Nacionalnom muzeju u Sarajevu. Psi su često predstavljali inkvizitore iz dominikanskog reda, nazivane i domini canes, "psi gospodara".
Jelen kojeg juri pas na stećku u Nacionalnom muzeju u Sarajevu. Psi su često predstavljali inkvizitore iz dominikanskog reda, nazivane i domini canes, "psi gospodara".
Jelen kojeg progoni lovac na konju, Boljuni kod Stoca
Jelen kojeg progoni lovac na konju, Boljuni kod Stoca
Tjeskobne scene lova koje nalazimo na nizu stećaka stoga treba promatrati kao podsjetnike na okrutni progon slobodnih kršćana od strane Katoličke i Pravoslavne svećeničke Crkve. Kutzli komentira: “Motiv lova na jelena sada postaje posve razumljiv. On znači nemilosrdno progonstvo Bogumila, na primjer onih koji su dosegli consolamentum. Lovac je predstavnik sila koje su bile neprijateljski raspoložene prema bratskom prakršćanstvu Bogumila.” 12

Muškarci i žene duha

U borbi između dobra i zla, između razornih sila vanjskog svijeta i vječnog, dobrog života u duhu, ljudi su stoljećima pronalazili svoj oslonac i jedinstvo u obraćanju Bogu ljubavi i milosrđa, kako ga je Isus Krist donio narodima. Stoga je Krštenje Duhom bilo prvenstveno unutarnje jačanje za svakoga tko ga je primio. Šanjek zaključuje svoje razmatranje s riječima poštovanja:
Apostol Ivan
“Prožeti autentičnim apostolskim životom i ohrabreni evanđeoskom porukom, ovi muškarci i žene nastoje se vratiti jednostavnosti i čistoći Pracrkve i zato se međusobno nazivaju krstjanima i krstjanicama svete vjere apostolske .” 13

Quellen / vrela / viri / izvori:

  1. Prijevod iz: Herbert Grundmann, Ketzergeschichte des Mittelalters, u: Die Kirche in ihrer Geschichte - ein Handbuch, Vandenhoeck & Ruprecht, Göttingen, 1978 - s. G9
  2. Franjo Šanjek, Bosansko-humski krstjani u povjesnim vrelima, Barbat, Zagreb, 2003 - s. 55 sl. - Radi jasnoće, teološki izraz 'dualisti' zamijenjen je izrazom 'prakršćani'.
  3. Šanjek - sl. 55 sl. - Pogrdni izraz 'krivovjerci' iz izvornog katoličkog teksta zamijenjen je izrazom 'Katari'.
  4. Šanjek - s. 55 sl.
  5. Šanjek - s. 55 sl. - Pogrdni izraz 'krivovjerci' iz izvornog katoličkog teksta zamijenjen je izrazom 'Katari'.
  6. vidi Šanjek - s. 60
  7. vidi Šanjek - s. 60 sl.
  8. vidi Šanjek - s. 60
  9. Šanjek - s. 60 sl.
  10. Prijevod iz: Rudolf Kutzli, Die Bogumilen: Geschichte Kunst Kultur, Urachhaus, Stuttgart, 1977 - s. 212
  11. Prijevod iz: Georg Wild, Bogumilen und Katharer in ihrer Symbolik, Teil 1, Franz Steiner, Wiesbaden, 1970 - s. 33
  12. Prijevod iz: Kutzli - s. 213
  13. Šanjek - s. 61

Bildquellen / vrela slika / viri slik / izvori slika:

  • Simbol krštenja Duhom u srednjem vijeku, također zvano consolamentum ili krštenje Kristom – detalj s freske di Bonaiuta: Andrea di Bonaiuto, Public domain, via Wikimedia Commons
  • Bogumili i Katari strogo su odbacivali krštenje vodom u svećeničkim crkvama.: shakko, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons, from the Middle Ages, unknown, Public domain, via Wikimedia Commons
  • Spaljivanje “heretika” na lomači: Wikimedia Commons
  • Drevna Filadelfija u Maloj Aziji, koju su Turci nazivali „Allah Sher“, grad Božji – i zapis Eutimija Zigabena: Robert Walsh, Public domain, via Wikimedia Commons, See page for author, Public domain, via Wikimedia Commons
  • Stećak u Brotnicama kod Dubrovnika s prikazima jelena, plesa-kola i borbe između dobra i zla: © die-bogomilen.de
  • Reljef jelena s rogovima koji sežu u nadnaravno, Duvanjsko polje: © bogumili.hr
  • Jeleni pod zvijezdama i vječnim nebeskim šatorom, Imotski: © bogumili.hr
  • Jelen kojeg juri pas na stećku u Nacionalnom muzeju u Sarajevu. Psi su često predstavljali inkvizitore iz dominikanskog reda, nazivane i domini canes, “psi gospodara”.: © bogumili.hr
  • Jelen kojeg progoni lovac na konju, Boljuni kod Stoca: © bogumili.hr
  • Apostol Ivan: Cornelis van Caukercken, CC0, via Wikimedia Commons
  • Sinnbild einer Geisttaufe im Mittelalter, auch consolamentum oder Christustaufe genannt – Detail aus einem Fresko von di Bonaiuto: Andrea di Bonaiuto, Public domain, via Wikimedia Commons
Kazalo
Sebastian Hoblaj