Karlheinz Deschner ga naziva “najmoćnijim Papom u povijesti”: “Znao je samo jednu zapovijed za politiku, onu o svrsishodnosti, a što je bilo svrsishodno, procjenjivao je kao čovjek koji je prozreo ljude i imao vrlo malo obzira prema njima. Nije se ustručavao pozivati se na njihovo loše ponašanje kako bi njemu služili.
Znao je da nedostojni ljudi obnašaju crkvene službe, ali ih je tolerirao; jer bi ih njihova pokvarenost držala u pokornosti. Licemjerje i prijevara nisu mu bili odbojni kad su bili u službi njegovog cilja … i konačno on sam se nije ustezao ni od očiglednih laži.” 1
Papinske intrige protiv Bogumila
U trećoj godini svog pontifikata Inocent III. je počeo djelovati protiv bogumila – u to vrijeme često nazivanih i „patarenima” prema vjerskom pokretu u sjevernoj Italiji – u Dalmaciji i Bosni. Njegova strategija u početku je bila usmjerena na pozivanje onih na vlasti da protjeraju “heretike”.
Dva sačuvana pisma primjeri su za to. 11. listopada 1200. napisao je Inocent III. ugarskom kralju Emmeriku, “da ban Kulin u Bosni otvoreno štiti lažne Patarene [Bogumile]”:
“Saznali smo da je naš časni brat [Bernard], splitski nadbiskup, protjerao ne mali broj Patarena iz gradova Splita i Trogira. Plemić Kulin, ban bosanski, ne samo da je ovim Patarenima pružio sigurno utočište za njihovu opačinu, nego i očiglednu zaštitu, izlažući njihovoj opačini ne samo svoju zemlju nego i sebe. Poštivao ih je kao Katolike, čak više od Katolika, izričito ih nazivajući kršćanima …
Molimo, potičemo i opominjemo kraljevsko visočanstvo da se pripremi za nasilje, kako dolikuje kraljevskoj vlasti, da osveti nepravdu učinjenu Kristu i kršćanima … moraš ih protjerati ne samo iz svoje zemlje, nego i iz cijele Ugarske kraljevine, a njihova dobra trebaš zaplijeniti gdje god se nalazila u tvojoj zemlji. Osim toga, ne treba gledati na spomenutog kralja, nego nad njim vršiti sudbenu vlast zemaljske vlade, ako se ne bi moglo na drugi način vratiti na pravi put.
Zapovijedamo da se u područjima pod našom svjetskom vlašću njihova dobra licitiraju, a za ostala područja zapovijedamo da to isto čine svjetovni knezovi i vladari; a ako budu nemarni, zapovijedamo da ih na to natjera crkvena strogost … Za one koje duhovna moć ne može privesti razumu – treba svjetovna moć odraditi svoj dio posla.” 3
Međutim, ugarski kralj Emmerik nije slijedio papu Inocenta III. i nije počinio genocid nad bogumilima. To je jako razljutilo Papu te je on 21. studenoga 1202. napisao dekret splitskom nadbiskupu Bernhardu i njegovom legatu Ivanu u kojem piše:
“… u zemlji časnog čovjeka Kulina bana živi mnogo ljudi koji su osumnjičeni za prokletu katarsku herezu i o kojima kruže vrlo ozbiljne glasine. Poslali smo apostolsko pismo prečasnom u Kristu, našem slavnom sinu Emmeriku, sa naredbom da se sa svih svojih teritorija protjeraju bogumili i da se zaplijeni sva njihova imovina iz svih krajeva … Ali on se oglušio o našu naredbu s izgovorom da ih smatra vjernicima, a ne hereticima … I da bi bio spreman poštivati učenje Apostolske Stolice bez rezerve.
Stoga vas molimo da odete u zemlju Kulina bana i ispitate autentičnost vjerovanja tamošnjeg bosanskog naroda, kao i vjerovanja Kulina bana i njegove supruge. Ali ako tamo nađete heretičku opačinu protiv prave vjere ili nečeg sličnog, onda treba prema zakonima djelovati protiv heretika!” 4
Ali ti napori u kratkom roku u Bosni nisu donijeli željeni “uspjeh”.
Huškanje na rat i vjerski genocid kroz križarske ratove
Inocent III. nastavio je činiti sve što je moguće da mačem iskorijeni pripadnike drugih vjera. Kao teološki poticatelj i odlučni duhovni pokretač inkvizicije, pustio je da se poziv na “sveti rat” propovijeda s crkvenih propovjedaonica diljem Europe i osigurao njegovu provedbu uz veliku osobnu predanost:
“U takvom svjetonazoru križarski rat više nije trebao i nije smio ležati isključivo u rukama kraljeva; ne samo poziv, što je nedvojbeno bilo papinsko pravo, već je cjelokupno vođenje pripadalo Papi.” piše njemački povjesničar H.E. Mayer, vodeći međunarodni stručnjak za križarske ratove. 5
“Inocent III. je u konačnici ideju križarskog rata koristio u ratovima protiv svih vrsta neprijatelja. Od početka svog pontifikata tražio je novi križarski pohod na Orijent. Obećao je križarskom pohodu oprost za borbu protiv Markwarda von Annweilera, koji je ugrozio papinska prava na Siciliji i za borbu protiv heretičkih Albigeneza. Naknadno je odobrio osvajanje kršćanskog Konstantinopola od strane vojske Četvrtog križarskog rata … Ukratko: križarski rat posvuda.” 6
Na kraju nisu samo Bogumilima naklonjeni gradovi poput Zadra postali žrtvom, ove perfidne zlonamjerne moći i strategije uništenja pod vjerskim okriljem, nego i posebno katari u južnoj Francuskoj: Papa je pozvao na albigenski križarski rat, što je od 1209. dovelo, između ostalog, do pokolja kod Béziersa s 20.000 mrtvih. U to vrijeme grof von Hoensbroech nazvao je Inocenta III. “stvarni koljač Albigenza”. 7
Quellen / vrela / viri / izvori:
- Prevod iz: Karlheinz Deschner, Kriminalgeschichte des Christentums, Band 7, Rowohlt, Hamburg, 2003 - s. 43
- Prevod iz: Deutschlandfunk, Ketzerjäger, Inquisitor und Reformer: Innozenz III., 15.07.2016 - via deutschlandfunk.de
- Prevod iz: Franjo Šanjek, Bosansko-Humski Krstjani u Povijesnim Vrelima (13-15. st.) / Bosnisch-Humer Christen in historischen Quellen (13.-15. Jh.), Barbat, Zagreb, 2003 - s. 72 sl. - "Inocent III. Emerico, Hungariae Croatiaeque regi, ut Culinus Banus Bosnensis Patarenis non solum tutum latibulum sed praesidium manifestum cuntulit"
- Prevod iz: Šanjek - s. 74 sl. - "Inocent III. Bernardo, archiepiscopo Spalatensis, et Iohanni de Casamare ut momenta religiosa in Bosniae partibus attente exquirant"
- Prevod iz: Hans Eberhard Meyer, Geschichte der Kreuzzüge, Kohlhammer, Stuttgart, 2005 - s. 231
- Prevod iz: Ernst-Dieter Hehl, Was ist eigentlich ein Kreuzzug?, v: Historische Zeitschrift, Bd. 259, 1994 - via degruyter.com
- vidi Deschner - s. 115
Bildquellen / vrela slika / viri slik / izvori slika:
- Zidna freska s Thomom Akvinskim, papom Inocentom III. i Bonaventurom: aphael, Public domain, via Wikimedia Commons