Veganski način života Bogumila i Božja zapovijed "Ne ubij"
U što su Bogumili vjerovali i kako su živjeli? Zbog žestokog progona i protjerivanja koje su nad njima vršile pravoslavne i katoličke crkvene institucije i mračne vlasti toga vremena, većina svjedočanstava o ovom vjerskom pokretu je uništena. No, neki su dokazi ipak sačuvani u gradskim i crkvenim arhivima. Oni svjedoče o ljudima koji su zbog svoje vjere dosljedno u svojoj prehrani izbjegavali hranu životinjskog podrijetla te primjenjivali Božju zapovijed “Ne ubij” na svaki oblik života koji je stvorio Bog – bilo da se radi o ljudima ili o životinjama.
Željko Fajfrić, srpski povjesničar pisao je o Bogumilima koji su živjeli u Srbiji tijekom 12. i 13. stoljeća: “Nisu se bavili trgovinom, već isključivo zemljoradnjom i zanatima. Odeća im je bila jednobojna bez jakih boja, hrana isključivo biljna, zabranjeno im je meso, mleko, sir, jaja. Živeli su isključivo od hleba, voća i povrća.” 1
Dominik Mandić, hrvatski povjesničar, i sam katolik i franjevac, ovako je opisao veganski način života Bogumila u Bosni i Hercegovini: “Bosanski su krstjani strogo postili i nijesu jeli ni mesa niti ikakvih životinjskih proizvoda. Oni su to smatrali unutarnjim zahtjevom svoga vjerskoga sustava, osnovnom zapovijedi božjom. U Popisu zabluda bosanskih krstjana točka 30, iz 14. stoljeća piše: ‘Oni osuđuju jelo mesa i svega što od tijela potječe i tvrde da se ne će moći spasiti, koji jedu meso i bijeli smok’. Slično se tvrdi u točki 5. Rasprave između rimokatolika i bosanskoga patarena. I u ovomu su se bosanski krstjani slagali sa zapadnim Katarima.” 2
Talijanski inkvizitor Rainerius Sacconi je, među ostalim, okarakterizirao tamošnje Katare sljedećim riječima: “Oni vjeruju da je jedenje mesa, jaja ili sira, čak i u prijekoj potrebi, smrtni grijeh …” 3
Katarske zajednice južne Francuske, nadahnute Bogumilima, također su to nedvosmisleno izjavile: “Ova se crkva jasno ograđuje od ubijanja i ne tolerira ubijanje koje netko počini.” Jer Gospodin naš Isus Krist kaže: Ako hoćeš ući u život, ne ubij.” kaže katarski dokument Obrana crkve Božje iz 1250. 4
Bogumili i katolici: Protivnici i zagovornici "mesa žrtvovanog idolima"
Katolički proglas protiv Bogumila, koje spominje Almandin, detaljno opisuje teološku raspravu kakva je bila uobičajena u to doba. Ova vrsta teksta služila je kao “vodič” katoličkim propovjednicima kako se nositi s učenjima heretika i kako, kao “dobar katolik”, pobijati njihove argumente odgovarajućim citatima iz Biblije u smislu Rimske Crkve. Poglavlje “O užitku tijela” sadrži sljedeći dijalog na latinskom:
“Bogumil: Mi kažemo da je osuđen koji god jede meso ili što je rođeno od krvi ili jaja ili krvave stvari.
Rimokatolik: A mi kažemo protivno … A da je Bog dao ljudima meso da jedu, vidi se iz Psalama, u kojima se kaže: Kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim … I jedoše i nasitiše se i dade im tako što su željeli.” 5
“Bogumili su sebe nazivali kršćanima od samog početka. Osnova njihova učenja bio je Novi zavjet.” objašnjava stručnjakinja za Bogumile Katja Papasov. 6 Stoga u daljnjoj raspravi s rimokatolikom, Bogumil se poziva na Prvu poslanicu Korinćanima apostola Pavla iz Novog zavjeta. U njemu se govori o “mesu žrtvovanom idolima” i o uzdržavanju od njega:
“U pogledu mesa žrtvovana idolima, znamo, svi posjedujemo znanje. Ali znanje nadima, a ljubav izgrađuje. Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati. A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje. Dakle, u pogledu blagovanja mesa žrtvovana idolima, znamo: nema idola na svijetu i nema Boga do Jednoga. Jer sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji – kao što ima mnogo ‘bogova’ i mnogo ‘gospodara’! – nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu. Ali nemaju svi toga znanja.
Neki, navikli na idole, još jedu meso kao idolima žrtvovano i njihova se savjest kalja jer je nejaka. A k Bogu nas ne privodi jelo. Niti što gubimo ako ne jedemo; niti što dobivamo ako jedemo.
A pazite da ne bi možda ta vaša sloboda bila spoticaj nejakima. Jer vidi li tko tebe koji imaš znanje za stolom u hramu idolskomu, neće li se njegova savjest, jer je nejaka, ‘izgraditi’ da jede žrtvovano idolima?
I s tvoga znanja propada nejaki, brat za kojega je Krist umro. Tako griješeći protiv braće i ranjavajući njihovu nejaku savjest, protiv Krista griješite. Zato ako jelo sablažnjava brata moga, ne, neću jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim.” 7
Veganska prehrana – za ljubav Božju
Bogomili i Katari duboko su vjerovali u Boga i njegovo stvaranje. Kao što jedan od njezinih molitvenih vodiča kaže: “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Tako je bilo s Bogom na početku. Sve je On stvorio i ništa nije stvoreno bez Njega. Ono što je stvoreno u njemu bijaše život, a život bijaše svjetlo ljudima.” 8
Vjera u jedinstvo ljudi i životinja – također i u "Novu Zemlju"
U malobrojnim spisima Bogumila i Katara, koji su sačuvani unatoč crkvenom progonu, mogu se pronaći odjeci jedinstva stvorenoga – poput manihejskog traktata iz Albija u južnoj Francuskoj: “Ako je svako Božje stvorenje dobro iz Boga, i svijet je, kao što neki kažu, Božja kreacija, sa svime što postoji u njemu, zašto je onda ne voljeti? … Što bi drugo trebao značiti ‘svijet’ ako ne nebo, zemlju, zrak, more i sve što je u njima?” 10
Umjetnost bogomilskih grobnih spomenika u Bosni i Hercegovini, stećaka, također sadrži dirljive prikaze koji upućuju na duboku vezu između čovjeka, prirode i kozmosa:
Ovi spomenici u blizini tadašnjih bogumilskih zajednica do današnjih dana svjedoče o dubokoj vjeri “dobrih kršćana” u Božju dobrotu i mir – ako ne u ovom svijetu, tada u sljedećem. Manihejska rasprava, koja sadrži svjetonazorske ideje, koje su vjerojatno bile zajedničke Bogumilima i Katarima, izravno citira Isusa iz Nazareta iz Njegovog Govora na gori u poglavlju “O novoj Zemlji”:
“Sam je Krist rekao: Blago krotkima, jer oni će baštiniti Zemlju.” 11
Quellen / vrela / viri / izvori:
- Željko Fajfrić, Sveta loza Stefana Nemanja, Grafosrem, Šid, 1998 - s. 50
- Dominik Mandić, Bosna i Hercegovina – Svezak II, Ziral, Chicago, 1979 - s. 127
- Prijevod iz: Walter L. Wakefield, Austin P. Evans, Heresies of the High Middle Ages, Columbia University Press, New York, 1991 - s. 330
- Prijevod iz: Wakefield - s. 599
- Franjo Šanjek, Bosansko-humski krstjani u povjesnim vrelima, Barbat, Zagreb, 2003 - s. 199 sl., vidi i Ps 78, 27 i 29 u Starom zavetu
- Prijevod iz: Katja Papasov, Christen oder Ketzer – die Bogomilen, Ogham, Stuttgart, 1983 - s. 126
- vidi Die Bibel in der Einheitsübersetzung von 1980, Universität Innsbruck - 1 Kor 8,4-13, prijevod po Kršćanska Sadašnjost
- Prijevod iz: Wakefield - s. 483
- Prijevod iz: Wakefield - s. 480
- Prijevod iz: Wakefield - s. 505
- Prijevod iz: Wakefield, s. 507, vidi i s. 494: Autor je verovatno bio Bartolomej od Karkasona, izaslanik bosanskih đeda Bogumila aktivnih u južnoj Francuskoj.
Bildquellen / vrela slika / viri slik / izvori slika:
- Eine Tischgesellschaft der Bogomilen in freier Natur: © die-bogomilen.de
- Früchte und Nüsse: © die-bogomilen.de
- Scena iz Starog zavjeta Biblije: Kain i Abel spaljuju janje kao žrtvu životinje: Julius Schnorr von Carolsfeld, Public domain, via Wikimedia Commons
- “Zemaljski raj” Jana Brueghela starijeg: Jean-Pol GRANDMONT, CC BY 4.0, via Wikimedia Commons
- Prikaz žene pod polumjesecom sa dva konja, na stećku u Ljudovu između Mostara i Dubrovnika: © bogumili.hr
- Stilizirano drvo s plodovima i pticama na stećku u Donjoj Zgošći kod Kaknja u Bosni i Hercegovini sjeverno od Visokog, nekadašnjeg kraljevskog sjedišta bosanskog bana – Konj s pticom na stećku kod Ljubinja između Mostara i Dubrovnika: © bogumili.hr
- Muškarac i žena s konjem i pticom, koji su najvjerojatnije simboli duše, na stećku kod Ljubinja u Bosni i Hercegovini: © bogumili.hr
- Früchte und Nüsse: © die-bogomilen.de
