1. i 2. dan: putovanje u Bosnu

Tragom Bogumila kroz Bosnu i Hercegovinu: U lipnju 2022. godine krenuli smo na put i dva tjedna putovali regijom. Ova putopisna reportaža govori o brojnim etapama na našem putu, znamenitostima, iskustvima i susretima s mnogim susretljivim ljudima na licu mjesta, koji su nam često rado rekli više o zemlji i njezinoj povijesti.

Zalazak sunca u Sloveniji
Zalazak sunca u Sloveniji

Od Njemačke do Slovenije

Od Njemačke do Slovenije udoban put preko Alpa – tako poznat, ali od Corone opet tako neobičan. Vožnja je ugodno mirna i ima se dovoljno vremena tijekom 750 km za raspravu i produbljivanje nekih aspekata bogumilske povijesti – dobrodošla inspiracija za nova istraživanja i tekstove.

Dok preko Spielberga ulazimo u Sloveniju – granice su ovdje, inače, opet otvorene – munje bljeskaju kasnopopodnevnim ljetnim nebom i lagani pljusak prati nas na putu do veganskog seoskog gospodarstva, gdje nas čekaju dugogodišnji prijatelji . Dolazak se čini tako poznatim, kao drugi dom – iako je prošlo previše vremena od našeg posljednjeg susreta ovdje.

Tako su se mogli osjećati Bogumili i katari putnici koji su nakon mnogo dana putovanja stigli u hižu od povjerenja, vidjeli davno poznata lica, mogli računati na topli zagrljaj i topli obrok u sigurnosti.

Juha od ječma i trava po starom slovenskom seljačkom receptu je u svakom slučaju rapsodija! Ponovno se provjerava filmska i foto oprema, a u gostinjskim sobama kuće skupljamo snagu za sutrašnji put – put do Bosne.

Put u Bosnu

Dan ovdje počinje malo nakon 5 ujutro – i kao što je to obično na seoskom gospodarstvu, uz kukurikanje pijetlova i ptičji koncert. Krećemo prema Bosni, a naš cilj je Kupres duboko u unutrašnjosti. Putovanje do državne granice teče bez problema preko dobro izgrađenih autocesta, ali onda postaje uzbudljivo: preko granične rijeke Save vodi gotovo antički željezni noseći most na kojem u koloni stoje automobili, autobusi i četrdesettonski kamioni. A na samom ulazu u Republiku Srpsku blještava zlatna kupola pravoslavne crkve u Gradišci i predimenzionirani plakat kontroverznog srpskog političara Milorada Dodika jasno govore tko ovdje daje ton.
Slavonski Brod, na granici Bosne i Hercegovine i sjeverne Hrvatske na rijeci Savi
Slavonski Brod, na granici Bosne i Hercegovine i sjeverne Hrvatske na rijeci Savi

Nakon nekoliko kilometara, načičkanih štandovima punim dinja veličine medicinske lopte i brda paprika, izlazi se na E661 za Banja Luku. No, na prije 11 godina dovršenoj autocesti zjapi praznina koja poput stranog tijela vijuga kroz pitome zelene brežuljke. Boja se ljušti sa znakova, a umjesto predviđenih odmorišta putnike dočekuju asfaltne površine veličine nogometnog igrališta.

Napokon, na čvorištu autoputa ispred Banje Luke, usamljeni znak EU blijedi ispred srpske državne zastave koja se vijori metar visoko. Kroz vrevu velikog grada konačno se zaputimo u sve surovije planinske šume i slikovite klance na seoskom putu u srce Bosne.

Odmor u Jajcu - sa iznenađenjem

Park sa sarkofagom u Jajcu
Park sa sarkofagom u Jajcu

Suprotno očekivanjima, ceste su dobro izgrađene pa je vožnja opušten užitak. Nedugo nakon naizgled neumjesnog katoličkog hodočasničkog zdanja „Sveti Ivan” – Ivana Krstitelja – konačno se otvara pogled na srednjovjekovni kraljevski grad Jajce. Ovdje je 1943. godine osnovana i Federativna Narodna Republika Jugoslavija.

Danas je gradić s visokom tvrđavom Hrvoja Vukčića Hrvatinića i lijepo obnovljenom starom jezgrom magnet za turiste.

Gospođa iz turističkog info nikad nije čula za Bogumile, kao ni ljubazna konobarica – ali u brošuri turističkog ureda fotografija „katakombi dvorca” pobuđuje sumnju: polumjesec, zvijezda i križ nalaze se i na brojnim motivima stećaka.

I doista, podzemna dvorana uklesana u stijenu jako podsjeća na skrivenu crkvu Bogumila. Tim prije što je kralj Vukčić bio poznat i kao zaštitnik Bogumila.
U katakombama ispod Jajačke tvrđave ...
U katakombama ispod Jajačke tvrđave ...
Bilo kako bilo, danas u kasnim poslijepodnevnim satima starodrevnim mjestom odjekuje zov mujezina. Mali bijeli pas predano zavija – a za to vrijeme crna mačka krade mu hranu iz zdjelice.

Na Kupreško gorje

Svježe ojačani, sada idemo još više – na Kupres, smješten na 1200 metara nadmorske visine, danas je u Bosni poznat kao zimsko sportsko središte. Cesta divlje i romantično vijuga uz rijeku, uključujući oštre zavoje i neosvijetljene tunele uklesane u golu stijenu. Žustro se gradi, a mi se probijamo kroz veliko gradilište pored masivnih autobusa i Lada koje trube. Divlje pse sada se uvijek iznova može vidjeti uz rub ceste, a gotovo svako parkiralište ima svog “čuvara” koji čeka hranu. I to, kao i mnoge zarasle ruševine kuća uz cestu, kasna posljedica nemilosrdnog rata dezintegracije 90-ih.
Večernji pogled na Kupres
Večernji pogled na Kupres

Dolaskom na vrh otvara se impresivan panoramski pogled na visoku dolinu Kupresa. Samo mjesto posebno je prometno zimi i ne bi bilo neobično da nije bogumilske prošlosti koja je danas gotovo zaboravljena – i novoizgrađene, prevelike Katoličke Crkve. Čak i noću jako osvijetljena, golema zgrada dominira cijelim gradskim krajolikom i nepogrešivo izražava ovdašnji vjerski odnos snaga – baš kao i hrvatska šahovnica na planinskoj padini iznad grada. Ispred ulaza u ovu razmetljivu katoličku građevinu visi izrezbareni drveni Isus na križu. Raspelo – simbol mučenja koje su bosanski krstjani u srednjem vijeku odlučno odbacivali.

No, gazda našeg udobno namještenog apartmana za odmor, čini se, ostaje pri poslovičnoj bosanskoj gostoljubivosti i spremnosti da pomogne: “Želite li saznati nešto o Bogumilima? Rado ću javiti kapelanu u crkvi ako vam može pomoći …” Nakon objašnjenja da Bogumili i katolički kler nisu bili baš prijatelji, slijedi kratka zamišljena šutnja. “Možda vas onda zanima susjedno mjesto, ondje je jedna sasvim nova crkva uz ostatke stare crkve, a trebalo bi tu biti još i nekoliko stećaka!”

Bildquellen / vrela slika / viri slik / izvori slika:

  • Zalazak sunca u Sloveniji: © bogumili.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)