“Idemo ovdje malo u hladovinu pa mogu s vama podijeliti svoj internet i zapaliti cigaretu…” bio je to uvod u dug i vrlo zanimljiv razgovor o stećcima i bosanskoj povijesti, Europi i mnogo toga između. “Nakon rata, četiri godine sam upoznavao djecu iz cijele zemlje, a posebno iz ovdašnjih gradova, sa prirodom i stećcima. I poučavao ih da su sva djeca jednaka bez obzira jesu li katolici, pravoslavci ili muslimani. Svi smo mi ljudi!”
Na naše pitanje kakav stav imaju Bosanci prema EU, dobili smo jasan odgovor: “Naravno, svi žele u Uniju, mnogi su već radili u Njemačkoj i slično – pa i u Republici Srpskoj. Uostalom, tko želi ići u Rusiju ili Tursku? Samo političari šire tu sliku o Bosni.”
“Ali vratimo se na Bogumile … Preporučio bih vam rad Nade Klaić, koja je bila hrvatska povjesničarka u Jugoslaviji … Mogu vam preporučiti i franjevački samostan u Fojnici. Da li su postojale veze između katara i Bogumila? Da, jasno, a ja mislim i sa templarima – pogledajte samo križ na ovom stećku ovdje: To je templarski križ! Danas smo u procesu sustavnog evidentiranja svih mjesta, što još nije u potpunosti učinjeno. Svaki tjedan se pojavljuje novo mjesto, ….a sada se organizira i preko Facebook- grupa gdje se mogu prijaviti nova otkrića – a profesor to nadzire.”
U međuvremenu su naš posjet primijetile i dvije gospođe s obližnjeg seoskog gospodarstva. Došle su k nama sa svoja dva psa – a kad su otključale informativni štand na terenu, postaje jasno: one su ovdje „čuvari muzeja“ i rado nam daju podatke, informacije i jedan ili drugi suvenir. Nastavljamo dalje prepuni brojnih priča o obnovi stećaka: “Slobodno nas reklamirajte na fejsu i slično, da što više ljudi dođe ovamo!”